Nautički turizam kao fenomen, dio je turističkoga fenomena iz kojega je nastao
i nedvojbeno je podvrsta turizma. Stoga je problematiku definiranja nautičkoga
turizma potrebno zasnivati na problematici definiranja turizma. Etimološki
pojašnjeno, nautički turizam proizlazi iz dvaju pojmova: nautički i turizam. Ovaj
je drugi pojam u znanstvenoj turističkoj literaturi dovoljno objašnjen, a prvi je
nastao od grčke riječi naus što znači brod, lađa, ali i vještina plovidbe.
U suvremenome značenju nautika ili navigacija predstavljaju skup praktičnih i teoretskih
znanja i vještina potrebnih voditelju plovila da bi sigurno i uspješno preveo plo vilo morem, od polazišne luke do luke dolaska. Pojam nautika i nautički, u širem smislu, označuju pomorstvo. Upravo je to razlog zbog kojeg se u međunarodnoj komunikaciji sve više koristi engleskim pojmom yachting tourism, a sve manje nautical tourism, ili maritime tourism, odnosno njemačkim pojmom nautischer Tourismus. Jahta, kao simbol luksuznog turističkog odmora na moru, jače vezuje nautički turizam uz turističku djelatnost, a manje uz pomorstvo. Na taj se način pridonosi boljem definiranju pojma nautičkog turizma, koji je dio turističke, a ne pomorske djelatnosti.
Prihvatimo li definiciju turizma kakvu su još godine 1954. objavili teoretičari
suvremenoga turizma Švicarci W. Hunziker i K. Kraft, a koju je prihvatila
Međunarodna udruga znanstvenih turističkih eksperata (AIEST), “Turizam je
skup odnosa i pojava koji proizlaze iz putovanja i boravka posjetitelja nekog mjesta,
ako se tim boravkom ne zasniva stalno prebivalište i ako s takvim boravkom
nije povezana nikakva njihova gospodarska djelatnost”1, lako dolazimo do pojma
nautički turizam, kao novog i posebnog pojavnog oblika turizma.
